2. Dijeljenje dobre prakse za inkluziju
10 min zadatak
1 - Kako učenici stvaraju e-portfelj za zapošljavanje
Životopis (CV) je jedno od osnovnih sredstava za uspješan ulazak na tržište rada. U tom smislu, CV je osmišljen da obuhvati pedagoški i profesionalni aspekt, tj. to je intuitivan model sastavljen od jednostavnog i privlačnog izgleda, u skladu sa standardima definiranima za izradu “dobrog životopisa”. Znajući da su ciljna publika ovog predmeta studenti s intelektualnim i razvojnim teškoćama, jedan od glavnih izazova u razvoju ovog CV modela bilo bi pojednostavljenje, kako same strukture, tako i elemenata koje studenti trebaju ispuniti . Kao takvi, određeni su sljedeći odjeljci:
2 - Kako pripremiti učenike na intervju
Pročitajte više o: Interviewing candidates with different types of disabilities
3 - Dobre prakse uključivanja osoba s invaliditetom u osposobljavanje
Osobe s invaliditetom čine 15 % svjetskog stanovništva (Međunarodna organizacija rada, 2018.). Invaliditet uključuje niz oštećenja – uključujući tjelesna, osjetilna, intelektualna ili psihosocijalna – koja u interakciji s attitudinalnim i ekološkim preprekama ograničavaju puno sudjelovanje u društvu (Međunarodna organizacija rada, 2018.).
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom iz 2006. Uključivanje osoba s invaliditetom na radno mjesto, uključujući osobe s Downovim sindromom ili intelektualnim teškoćama, ljudsko je pravo sadržano 2008.
“Države stranke priznaju pravo osoba s invaliditetom na rad, na ravnopravnoj osnovi s drugima; To uključuje pravo na mogućnost stjecanja života slobodno odabranim ili prihvaćenim radom na tržištu rada i radnom okruženju koje je otvoreno, uključivo i dostupno osobama s invaliditetom.” (Ujedinjeni narodi, 2006., str. Članak 27., str. 21.).
Nadalje, Program održivog razvoja do 2030. obvezuje međunarodnu zajednicu na postizanje pristojnog rada za sve osobe s invaliditetom (Međunarodna organizacija rada, 2018.).
Kroz tekst naizmjenično koristimo izraze “osoba s invaliditetom” i “osoba s invaliditetom”, slijedeći praksu Međunarodnog ureda za rad (Međunarodna organizacija rada, 2013.). Slijedeći definiciju ILO-a, osoba s invaliditetom je:
“Pojedinac čiji su izgledi za osiguranje, povratak, zadržavanje i napredovanje u odgovarajućem radnom odnosu znatno smanjeni kao rezultat propisno priznatog tjelesnog, osjetilnog, intelektualnog ili mentalnog oštećenja.” (Međunarodna organizacija rada, 2013., str. 2.)
3.1 Osnovni koncepti vezani uz uključivanje
Prva dobra praksa uključivanja osoba s invaliditetom su i administratori i treneri koji razumiju osnovne pojmove vezane uz to. “Inkluzija se ne događa samo u učionici, već se događa u cijelom objektu i nadamo se cijelom sustavu obuke, pa čak i zajednici.” (Međunarodna organizacija rada, 2013., str. 14.).
Postizanje uključivanja je proces. “Neke osnovne metode postizanja uključenosti odnose se na to da okoliš i usluge budu dostupne korištenjem univerzalnog dizajna prilikom izgradnje ili planiranja” (Međunarodna organizacija rada, 2013., str. 9). Prema UNCRPD-u, univerzalni dizajn znači “dizajn proizvoda, okruženja, programa i usluga koje će svi ljudi moći koristiti, u najvećoj mogućoj mjeri, bez potrebe za prilagodbom ili specijaliziranim dizajnom.” (Međunarodna organizacija rada, 2013., str. 9.).
“Koncept univerzalnog dizajna primjenjuje se šire nego samo na fizičko okruženje, odakle je nastao. Koristi se u računalnom hardveru, softveru i razmjeni informacija, kao iu ljudskim uslugama svih vrsta, u učionicama, sudovima, policijskim odjelima, maloprodajnim trgovinama i mnogim tvrtkama. Univerzalni dizajn može se primijeniti i prakticirati u zapošljavanju pripravnika, u testiranju podnositelja zahtjeva, u pružanju nastave, uključujući u prezentaciji tiskanih i elektroničkih materijala, te osmišljavanje stažiranja i nastavnog plana i programa. Koncept univerzalnog dizajna kurikuluma znači, između ostalog, korištenje raznih tehnika obuke kako bi svatko mogao učiti prema različitim i preferiranim stilovima učenja.” (Međunarodna organizacija rada, 2013., str. 10.).
Obuka o svijesti i dostupnost objekta dva su područja koja bi administratori trebali razmotriti. Administratori moraju utvrditi kome je potrebna obuka za podizanje svijesti o invaliditetu (treneri, osoblje), tko će obaviti obuku i troškove. “Negativni stavovi obično su najznačajnija prepreka s kojom se suočavaju osobe s invaliditetom i često je temeljna nepridruživost drugih prepreka poput onih povezanih s pristupačnosti, zakonima i politikama i drugima. Osposobljavanje za podizanje svijesti o invaliditetu ili osposobljavanje za jednakost osoba s invaliditetom pristup je rastjerivanja takvih negativnih stavova.” (Međunarodna organizacija rada, 2013., str. 13.)
S druge strane, osobama s invaliditetom potreban je razuman smještaj i dobar pristup objektima. “U situacijama obuke, razumni smještaji su poduzete radnje ili alati i uređaji koji se pružaju za rješavanje specifičnih potreba pripravnika. Ako je mjesto za obuku već postalo dostupno, bit će potrebno malo dodatnih promjena. Međutim, bez obzira na to odnose li se postavljene prepreke na opću pristupačnost ili na potrebu za razumnim smještajem pojedinca” (Međunarodna organizacija rada, 2013., str. 11.), na slici 1 postoje ključna pitanja koja treba imati na umu prilikom odlučivanja o dodatnim prilagodbama.
Izvor: ILO (2013, p. 12)
U školi ili radu planiranje uključivanja povećava vjerojatnost uspjeha. “Planiranje se često smatra administrativnim zadatkom, ali za planiranje učinkovitosti mora uključivati instruktore, osoblje objekta, posebno odgovorne za obnovu zgrada i sigurnost te, možda, organizacije zajednice, organizacije poslodavaca, radničke organizacije i organizacije osoba s invaliditetom, roditelje i druge vođe zajednice.” (Međunarodna organizacija rada, 2013., str. 28.).
Uključivi sustavi strukovnog osposobljavanja imaju sljedeće karakteristike (Međunarodna organizacija rada, 2013., str. 19.):
3.2 Dobre prakse uključivanja osoba s invaliditetom u osposobljavanje
U obuci osoba s invaliditetom “što” podučavate neće se promijeniti (relativno u odnosu na ono što se uči stažitima bez invaliditeta), ali “kako” podučavate može se promijeniti (Međunarodna organizacija rada, 2013). U ovom odjeljku predstavljamo neke od tehnika i strategija za promjenu načina podučavanja, slijedeći pristup ILO-a (vidi slika 2.).
Izvor: Prilagođeno od ILO (2013)
Slika 2 – Strategije za olakšavanje stjecanja znanja
U osposobljavanju osoba s invaliditetom tutori bi trebali slijediti tehnike univerzalnog dizajna. Slika 3 predstavlja prijedloge za primjenu univerzalnih tehnika dizajna na poduku ili obuku.
Izvor: ILO (2013, p. 11)
3.3 Davanje povratnih informacija
“Svi poučnici imaju koristi od povratnih informacija, dostavljenih na pravi način i u pravo vrijeme. Povratne informacije uvijek bi trebale biti specifične. “Dobar posao!” je nedovoljan. Njegov utjecaj će vjerojatno biti veći ako se ovako izrazi: “Dobar posao! Ispravno ste slijedili korake kako biste komprimirali računalne datoteke.” Specifičnost je od ključne važnosti kada pripravniku daje povratne informacije o lošim rezultatima.
Lako je i ugodno dati javnosti pozitivne povratne informacije za dobro obavljen posao bilo kojem ili svim stažerima. To je veći izazov kada morate uočiti loše rezultate.” (Međunarodna organizacija rada, 2013., str. 39.).
“Morate biti pošten sudac i biti percipirani kao pošten sudac. Dakle, vezati povratne informacije za izvedbu ne osobu. Na primjer, nemojte reći: “Juan, opet griješiš!” Umjesto toga recite: “Juan, sljedeći put kad ugasiš računalo, prvo zatvori sve programe. Na taj način nećete izgubiti nijednu datoteku.” Ako imate negativne povratne informacije koje možete dati, ako možete, učinite to privatno. Ako ne možete, pronađite nešto u izvedbi što će se povoljno okarakterizirati, čak i ako su vijesti uglavnom loše. Budite dosljedni tijekom vremena.” (Međunarodna organizacija rada, 2013., str. 39.-2040.).
Opširnije: ILO-Practical-Guide-disabilities-VT
Mrežni resursi:
International Labour Organization. (2013). Inclusion of People with Disabilities in Vocational Training: A Practical Guide. Retrieved from International Labour Office, Gender, Equality and Diversity, Geneva: https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/—dgreports/—gender/documents/publication/wcms_230732.pdf
Reference:
ILO. (2013). Inclusion of People with Disabilities in Vocational Training: A Practical Guide. Retrieved from International Labour Office, Gender, Equality and Diversity, Geneva: https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/—dgreports/—gender/documents/publication/wcms_230732.pdf
© 2021, StartingUp4Inclusion. All Rights Reserved.
